Greške su dozvoljene, poželjne čak

Come, take a walk on a wild side

03.11.2017.

baby you look happier

03.11.2017.

ti me nisi razumio

Sve češće mi ljudi govore da ne mogu pričati sa mnom, samo kažem da ne znaju, ne razumiju.
Nije ni problem u njima samo mi se ne da. Moj osmijeh je uvijek ironičan. Da nema sarkazma s nekima ne bih nikad ni mogla pričati, a i to je na silu, licemjerno ha? Jebiga. Ne možeš od ljudi pobjeći nekad, a kad već nisu pametni da shvate sami, ne zaslužuju bolje da ih tretiram. Jednostavno su previše glupi da bi ih nešto uvrijedilo, zavidim im pomalo na tome.

Prijatelje sad sve više samo slušam i klimam glavom. Ljudi traže savjet pa rade po svom. Što me pitaš onda, brate?
Najviše volim one ljude koji iste probleme imaju godinama i kad ponudim riješenje, čujem samo: "Upravu si.", i onda ne urade ono što treba. I to ide u nedogled.
Umorna sam da slušam sve to, da me pogađaju tuđi problemi. Najbolje razumijem ljude kad šute, puno više se kaže tišinom.
U suštini ljudi ne žele da im kažeš šta trebaju uraditi, dovoljno je da misle da im želiš pomoć pa odustala sam od toga da nudim riješenja.
Svi mi imamo problema, manjih ili većih potpuno je nebitno, nosi se s njima.
Još su mi draži ljudi koji na tvoj problem odgovore nešto tipa ma nije to ništa, meni je 100 puta gore. Izvini druže. Samo tvoji problemi se broje, oni su veći, daj da se ja bavim njima. Ovo moje je nebitno potpuno. Zato inače sve držim za sebe, pa tad dođe ono ja sam previše zatvorena, ne otvaram se lako ljudima, ne puštam ih blizu.
Samo pomislim ne puštam vas takve. Uostalom nije cilj valjda da se sva komunikacija na kafama svede samo na neko žaljenje, probleme i loše stvari. Zato uvijek pijem crnu kafu ili pivo i nosim kutiju cigara.
One rijetke čuvam, koji razumiju i znaju, koji su tu i kad nisu tu. Kojima nisam potrebna svaki dan, a kao da sam uz njih svaki dan.

Nemam volje za sebe, posebno ne za druge.
Danas sam riješila da promijenim stvari, uspijela sam samo da se presvučem, to je problem u glavi. Palim cigaretu za cigaretom, moja pluća rade samo na dim, kafa, knjiga i što manje ljudi i priče, savršenstvo.
Nije do ljudi, do mene je.

17.10.2017.

Može li sve ispočetka?

Kako se vi nosite s problemima na faxu i svim onim ljudima što ih to zanima?
Sve mi se čini da ga nikad neću završit, koliko god se trudim. Izgubila sam i volju i želju.
Ne želim da mi 4 godine studiranja traju duplo više. Ne mogu. NE MOGU.
I opet sam iznevjerila sve, jer Bože svi imaju očekivanja.
Svi su očekivali više. E pa dragi moji i ja sam. Jbg. Imamo nešto zajedničko. De malo da pričamo kako ne ispunjavam očekivanja vaša, a mnogo sam obećavala.

Od nervoze i pritiska moje raspoloženje se mijenja, pa mogu slobodno reći svakih 20 sekundi. Malo bi plakala, malo mi je svejedno, malo pravim planove šta da radim i onda skontam da ne mogu ništa trenutno promijenit i bad mood is on.

16.10.2017.

remember me

Hello weekend and goodbye weekend, sve u 3 sekunde a ja nisam ni bila spremna za to.
Vratila sam se full na staro, vikend je bio za hodanja i alkohola. Dugo je prošlo otkad sam zadnji put ovako išla vani i provodila se, jer eto tad je on bio prioritet.
Prijalo je izaći vani, a da te niko oko tebe ne interesuje, ne pitaš se gdje je, hoće li doći, ili da mu moraš odgovoriti na poruku. Pošto je obezbjeđenje uvijek uz nas, nije bilo ni likova koji s malo promila u krvi pronađu svoja muda pa priđu jer još nisam spremna za bilo kakva upoznavanja.
Svakako uspješan aliiii kratak vikend, ne stignem uradit sve.
U subotu sam onako mahmurna izugubila 3 sata u busu, zbog gužve isključivo. Najgora 3 sata.

Što se tiče "bivšeg" nečeg, završila sam na njegovoj block listi, kojim povodom ne znam ni sama ionako sam mu zabranila da vidi moje objave. Šteta. Ne razumijem ni muškarce, čemu to odjednom? Nit smo pričali nit se vidjeli, izbjegavam ga na sve moguće načine al sve je to njegovo pravo. Smiješno svakako, kao djeca smo.

Vidjela se kratko s drugaricom iz mog grada, i na pitanje šta je novo u gradu kaže onaj tvoj (moj da bude jasnije) svako jutro je s njom na doručku kod nas. I njegovo društvo im se pridruži...
Samo sam se nasmijala, al umrla u sebi, ovo je tek drugi put da me zaboli kad neko priča o njemu, tek drugi put!
A bila sam tako dobro.
Ne znam šta je ovo al tek sad me stalno nešto podsjeća na njega, ne mogu da ga izbacim iz glave a na početku kad sam mislila da se neću sastavit bilo je baš suprotno, bila sam odlično.

Ma ne znam ni sama više šta se u mojoj glavi dešava, svaki dan druga epizoda, drugačije misli. Sve što mi jedan dan činilo dobro i ispravno, drugi dan nije i vrtim se u krug.

Čekam nešto novo, nešto bolje al ne dolazi to čekanjem znam i sama.

EXIT goes to Olympic mountain ovo je nešto što popravlja planove u 2018 koja prebrzo dolazi. :D

09.10.2017.

I guess I'm not as strong as I seem to be

Napokon imam dovoljno snage da napišem nešto, al snage ponestaje već na pola tog teksta. Post ostaje neobjavljen. Možda neki drugi put.

Samo moram reći da mi bloggeri razum čuvaju ovih dana, sreća pa imam šta zanimljivo da čitam, thank God I found this <3


I know you're thinkin' I'm heartless
I know you're thinkin' I'm cold
I'm just protectin' my innocence
I'm just protectin' my soul

I'm never gonna let you close to me
Even though you mean the most to me
'Cause every time I open up, it hurts
So I'm never gonna get too close to you
Even when I mean the most to you
In case you go and leave me in the dirt



Dosta od mene, potrudila sam se.
Everythink will be better, soon hopefully.

04.10.2017.

take me away

Koliko čovjek može biti umoran od svega ako čak nije ni izašao iz kreveta par dana? Operacija bila, prošla. To je super prošlo ma odlično, ali posljedice i bolovi tek sad me ubijaju, a vani je tako lijepo. Prva osoba nakon operacije koju sam vidjela je bio moj nazovimo ga bivši, s novom djevojkom. Ja onako polumrtva na tabletama vraćam se kući iii naravno da ću njega srest takva nakon toliko vremena. Tačno je ono kad kažu da što gore izgledaš veće su šanse da ga vidiš. Javili su mi se neki ljudi da vide kako sam, a koje sam zaboravila i ne znam ni kako su saznali za mene, al popravilo mi je raspoloženje sve to. More important želim da idem negdje, planine, jezero, nešto .. par dana, odmor od svega, al jebeš to kad moje društvo ne priznaje lokacije osim gradskih pubova i klubova. Nešto novo u životu?? Šta će nam tooo??

26.09.2017.

ja nemam čisto srce

i ne živim u miru.

25 dana. Samo 25 je prošlo, sve to vrijeme sam bila dobro, zastrašujuće dobro. Možda jer sam pobjegla iz tog mjesta, jer te ne viđam. Sad polako tonem.
Vratila sam se svemu od čega si me udaljio, svemu iz čega si me izvukao i nije dobro, ali to ti ne mogu reć jer te nema.
Zaboravila sam taj osjećaj. Ti si bio bolji osjećaj.
Bit ću opet gore, život je o tome da si malo gore, malo dole. Malo fališ, malo je bolje bez tebe. Malo te mrzim, malo volim. U procesu sam. 
Dolazim ti, vraćam se tamo i znam da znaš to, a nismo spremi.

Prošli smo prve dane laganja, prošli smo prve dane kajanja
ja nisam tu, ja nisam tamo ni tu

25.09.2017.

dolazim ti uskoro madam

Neću postavit pjesmu, al vi pravac na yt i slušajte. Bolje samo tekst jer kaže sve što ja ne bih znala reći naglas a ni između redova.... Kad me vidiš nećeš plakati jer mi kukavice nismo!

Ovde sve je spaljeno, lancima okovani pokušaj mučenja,
mislim da je samo dosadno bez tebe
Uskoro ću zbrisati, al' ostalo mi jednoga da sjebem
Neko se zajebao i otključao lance, skrivam se ko pacov
po vigvamima pakla i našao sam pištolj
pored živog leša neznanog junaka
I ko zna, kako vreme prolazi, možda si tuđa žena, al' nije važno,
dolazim ti ipak i spremam municiju ozbiljnu
da zaratim sa svima
Znaj jedno, kad me vidiš nećeš plakati,
jer mi kukavice nismo
Uostalom, to dobro znaš, napis'o sam ti pismo
 
Dolazim ti uskoro, madam
sve što je u meni, tebi ću da dam
Dolazim ti, spremi se na to
jer mene zaustaviti ne može ni Bog
 
U ravnini čuju se krici lešinara,
korumpiranih prašinara,
sumanutih lidera država bez prava
na pomilovanje i znaj da
Ne nameravam da dugo budem ovde,
ovo su privremena sranja, o tebi sanjam
pokriven kostima prokletih ubica i sanjara
i zato ti se vraćam
Prvo sam naišo na sreću,
udavio je golim rukama iako rek'o sam da neću
Bilo je lako, vrat joj je puk'o tako lako,
kao da je bilo staklo
I prva uzbuna se zaori i hvatao sam zaklon
roknuo sam gardu polako i došao do njega,
bejah razočaran jer nije im'o rogove i zgutao je metak
 
VELIKI Đorđe Miljenović

Otkad sam ovdje pišem jedan post, to pismo, a nikako da ga objavim, nisam tako puno riječi nikad ni napisala kao u tom 'pismu' al neće da se objavi. Ne znam u čemu je problem, čudna je moja glava ponekad.
24.09.2017.

teško je biti žensko

Slušam večeras kolege kako pričaju o sexu i nevinosti. Naravno oni se ne dovode u pitanje, to je sve iskusno, kažu oni al kad ih vidite nešto vam govori suprotno, a i godine ukazuju na to (nepostojeće) iskustvo.
Pustit ću to, nije to tema.
Rasprava je o djevojkama, kako žene gube vrijednost sve više, svakim novim partnerom, ali ono dalje što sam čula je da i žena koja je nevina isto gubi na vrijednosti. Jer Bože moj pa ona ne zna šta treba da radi. A i treba se mučit da dođete do tog dijela ili previše će se djevojka vezati za tebe ako joj baš on uzme nevinost, dok drugi kaže da su samo takve za ženidbe. Ako znaju šta rade sigurno je tu puno iskustva, ako ne znaju još gore, znači u svakom slučaju djevojke ne valjaju.

Stvarno stojim pri stavu da ni muškarci ne znaju šta žele ili samo mene nađu takvi. Nevjerovatno je kako me zadive sa svojom glupošću da post moram napisat u to ime, eto ne vrijedi im objašnjavat ni raspravljat. Smiješno.

24.09.2017.

you can be the boss daddy

Danas kad mi je zazvonio telefon, a rijetko se dešava, razmišljam da me majka zove, samo me ona još i zove, al eto nisam te sreće.
However moj doktor me hladno obavijestio da moram na operaciju, inače prijatelj mojih roditelja, al bez ikakvog suosjećanja, kao da je nešto bezveze. Pa vjerujem da drugačije i ne možeš biti doktor, tokom studiranja se još pobrinu da sve emocije u vama ubiju ili bi svaki dan plakao. I eto to pišem ovdje jer ne smijem nikom drugom reć za to, a iskreno nemam ni vremena za to sad sledeće sedmice imam 2 dana slobodna koja sam planirala provest s porodicom, a oporavak traje bar 3 nedjelje, fuck.
Da nije važno odgodila bih, al smislit ću već neku laž. To sam rekla i to ću zaboravit za sad.

Pošto nedjelju treba potrošit nekako, kafa (čitaj pivo) na ovom suncu koje nas je danas malo grijalo, s prijateljicom, savršeno. Jučer se svašta izdešavalo a nisam stigla napisat to, pa je trebalo nekom ispričat, pričom smo tako došle na temu mojih muškaraca do sad.
Ja sam uvijek izlazila sa starijim muškarcima, kad kažem starijim ne mislim godinu, dvije, tri već pet ili deset. Hmm zapravo stigla sam i do '84 godišta al to ne računam ništa nije bilo između nas na taj način. Zvuči strašno dok razmišljam o tome, al i za mene bi rekli da sam starija pa je uvijek odgovaralo.
Međutim zaključile smo da je to problem, oni uvijek traže ozbiljnost, dostupnost, kontrolu a ja to nikad nisam puštala, nit mogla ponudit. Niti sam osoba koja pokazuje emocije, izjavljuje ljubav niti ću uradit ono što mi se kaže jer INAT SILAN BOSANSKI(MOJ). Ništa od navedenog, pa tu nestane i povjerenje. Ma i kad pokušam ispunit to sve, onda to nisam ja i tu završim sve.
Nisam tako razmišljala (ne kažem da ću mijenjat šta) jer se uvijek nadam da će muškarci nekad odrasti al što su stariji, veća su djeca i puno komplikovanija.

Pa zar nakon toliko vremena niste naučili kako s nama treba? Pa sve smo iste. Godinama unazad. Izgleda da u ljubavi stvarno jesmo svi glupi.
Eto sad sam svjesnija problema mog ljubavnog života, i ništa. Samo svjesnija.




I gots a taste for men who are older
It’s always been, so it’s no surprise
Ah he's in the sky with diamonds and he’s making me crazy
All he wants to do is party with his pretty baby


Stariji postovi

Greške su dozvoljene, poželjne čak
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930